REBT polazi od toga da nas ne uznemirava situacija sama po sebi (npr. “idem kod terapeuta”), već ono što sebi govorimo o njoj. Zato je prvi korak da uhvatimo nezdrave misli i da ih zamenimo racionalnijim, fleksibilnijim uverenjima.
Prvo da se upoznamo sa osnovom REBT terapije, a to je ABC model:

U ovom slučaju, aktivirajući događaj (A) je odlazak kod psihoterapeuta.
1️⃣ Prepoznaj šta sebi govoriš (B – Beliefs)
Sedni i napiši šta te tačno plaši.
Primeti misli poput:
- „Ako idem na terapiju, znači da sam slab/a.“
- „Terapeut će me osuđivati.“
- „Ako se otvorim, raspasću se.“
- „Ne smem da imam teške emocije.“
- „Mora da bude savršeno ili ne vredi.“
Ovo već samo po sebi umanjuje strah — jer izvodimo misli „iiz glave na papir“.
2️⃣ Ospori ta iracionalna uverenja (D – Dispute)
Ovo je srce REBT-a.
Za svako uverenje pitaj:
🔸 Da li je ovo tačno? Gde je dokaz?
Terapeuti su obučeni upravo da ne osuđuju, već da razumeju.
🔸 Da li mi ovo uverenje koristi?
Da li „moram da izbegnem svaku neprijatnost“ dugoročno pomaže tvom mentalnom zdravlju?
(spojler: ne pomaže nikome 🙂)
🔸 Da li je logično?
Ako bi prijatelj rekao: „Idem na terapiju, baš me je strah“, da li bi ga smatrao slabim?
Ako ne bi — zašto bi taj kriterijum važio samo za tebe?
Ospori uverenja kao prestroga, preterana, i kao nerealnu generalizaciju — što i jeste.
3️⃣ Formuliši racionalnija uverenja (E – Effective new beliefs)
Ne radi se o „pozitivnim mislima“, već o realističnim, fleksibilnim, izvodljivim stavovima.
Primeri racionalnih uverenja:
- Normalno je da se plašim nečega novog. To je neprijatno, ali izdržljivo.“
- Terapija nije dokaz slabosti, već odgovornosti prema sebi.“
- Ne moram da se osećam savršeno da bih napravio/la prvi korak.“
- Mogu da podnesem neprijatne emocije. Neprijatne su — ali nisu opasne.“
- Mogu da dam sebi šansu i vidim kako će izgledati prvi susret.“
- Terapeut je tu da pomogne, ne da me ocenjuje.“
Ovo su realističniji stavovi koje mozak može da usvoji i “svari” — jer nisu ekstremni i ne traže savršenstvo.vo, nepoznato i važno, na šta, budimo iskreni, izdvajamo određenu svotu novca. Kada razumemo da nelagoda ne potiče iz same terapije, već iz načina na koji tu terapiju zamišljamo i tumačimo, otvara se prostor za promenu.
